Promocija izdanja Sterijinog pozorja

Već po tradiciji, direktor „Sterijinog pozorja“ dr Miroslav Miki Radonjić promovisao je na „Zoranovim danima izdanja novosadske kuće na čijem je čelu. „ Ranijih godina donosili smo mnogo više knjiga, pored časopisa „Scena“ međutim, ove godine smo se opredelili da pored knjige Milovana Mlađenovića, koju smo posebno promovisali, promovišemo još ovu knjigu koja je izašla pre nešto više od mesec dana i poslednja dva broja časopisa „Scena“. Treći broj ovog časopisa je u štampi i unazad godinu dana objavili smo mi još tri knjige i „Godišnjak pozorišta Srbije“. Uskoro izlazi i „Zbornik radova“ sa naših naučnih istraživanja, dakle intenzivna izdavačka delatnost Sterijinog pozorja, koja jeste jedna od najvažnijih delatnosti naše institucije, pored festivala koji organizujemo i koji je medijski najatraktivniji, ali zaista mislim da izdavaštvo predstavlja jednu podjednako važnu delatnost. Ono što je zanimljivo za ova tri izdanja koje ćemo promovisati, jeste da na jedan određeni način zapravo predstavljaju omaž nekim ljudima koji su odigrali veliku ulogu u razvoju naše institucije, a koji nažalost više nisu sa nama. Predstavljam vam knjigu „Pozorište kroz dečije uši“ Jovana Ljuštanovića, jednog od značajnih saradnika i prijatelja Sterijinog pozorja koji je sa svojim različitim delatnostima bio uključen u našu instituciju i u festival. Bio je pre tridesetak i više godina i saradnik „Biltena Pozorja“, organizovao je i naučne skupove, tribine i pored toga, bio je i predavač na Pedagoškoj akademiji u Novom Sadu. Ova knjiga koju je priredila Gorica Radmilović predstavlja jedan deo njegovih delatnosti kojim se bavio. On je pre svega bio stručnjak za književnost za decu i pozorište za decu, bio je i dugogodišnji saradnik Zmajevih dečijih igara u Novom Sadu, a u ovoj knjizi je objavljen izbor iz njegovih eseja, pozorišnih kritika i prikaza knjiga. Dakle, Jovan Ljuštanović se bavio jednom širokom lepezom aktivnosti vezanih za teoriju i istoriju pozorišta i dramskih književnosti, ali i za neposrednu praksu. U ovim esejima nekoliko je vrlo zanimljivih. Svi su zanimljivi, ali ja ću izdvojiti samo neke najatraktivnije: „Pozorišna kritika Jovana Ćirilova od 1952. do 1963.“; „Tranziciona stvarnost i fikcija u Skakavcima“, komadu Biljane Srbljanović; „Nušićeve male scene između komedija za odrasle i pozorišta za decu“ što jeste bila i uska specijalnost Jovana Ljuštanovića.
Objavljivao je i pozorišne kritike, a između ostalog, pisao je i o predstavi „Kula Vavilonska“ Dramskog teatra iz Skoplja, Gorana Stefanovskog, zatim „Maksim Gorki i Edvard Buličo u potrazi za izgubljenim vremenom“ Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, zatim, „Knez Pavle“, Slobodana Selenića , Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Pisao je i o predstavi Srpskog narodnog pozorišta „Čudo u Šarganu“ Ljubomira Simovića i „Kineskim bajkama“ koje su igrale u pozorištu koje se tad zvalo „Ljubiša Jovanović“ u Šapcu, a sada se zove „Šabačko pozorište“.

Kada je reč o knjigama o kojima je pisao Jovan Ljuštanović, on je jako mnogo pratio i tu produkciju pozorišnih izdanja i pisao je mnogo o tim knjigama, pa između ostalog, ovde su i tekstovi o knjigama Bore Draškovića „Paradoks o reditelju“ zatim, Mirjane Miočinović „Pozorište i giljotina“ Josiša Lešića „Drama i njene sjenke“ Milivoja Mlađenovića „Čudne zveri na proveri“.
Kada je reč o časopisu „Scena“ to verovatno već svi znate, „Scena“ je renomiran časopis još od 1965. godine kada je počela da izlazi, i to je jedan od časopisa koji najduže izlazi u kontinuitetu u Evropi, kada je reč o pozorišnim časopisima. Ono što smo mi uspeli unazad nekoliko godina sa novom redakcijom je da „Scena“ izlazi redovno, četiri broja godišnje na srpskom i jedan broj na engleskom jeziku. Mislim da je to zaista jedan podvig koji smo uspeli, pre svega, zahvaljujući toj redakciji i naši saradnicima koji redovno šalju svoje tekstove za naš časopis, jer vi znate da sudbina mnogih časopisa vezanih za umetnost i kulturu, književnih časopisa i ostalih je takva da oni vrlo retko izlaze.

Poslednjih 12 godina „Scena“ se izdaje i u elektronskoj formi na sajtu Sterijinog pozorja u PDF formatu i naša ideja je da onlajn izdanje ubuduće bude i na ćirilici i na latinici, pošto je interesovanje za ovaj časopis veliko i van granica naše zemlje.
Ova dva broja su posvećena ljudima koji su odigrali veliku ulogu u razvoju i Sterijinog pozorja i pozorišta uopšte. Prvi broj za 2021. godinu posvećen je Petru Marjanoviću koji je bio i urednik ovog časopisa. Zanimljivo je da ćemi mi uskoro na sajtu objaviti i jedan časopis „Scene“ iz devedesetih godina koji je uređivao Petar Marjanović, a koji je bio posvećen zabranjenim predstavama u Jugoslaviji. Bila je velika pomama za tim časopisom i mi imamo samo jedan primerak u štampanoj formi i zato ga prebacujemo u PDF formu kako bi ga objavili. Uskoro ćemo izbaciti na sajt i jedan broj časopisa iz 2006. koji je bio posvećen Ljubiši Ristiću.
Kada je reč o sadržaju, imamo stalne rubrike: U prvom delu objavljuje se jedan tekst savremenog svetskog dramaturga i na taj način mi pratimo sve što se dešava u svetskoj savremenoj dramaturgiji, evropskoj i svetskoj i objavljujemo prevode tih tekstova. Stalna rubrika je i obrazovanje i odnosi se na obrazovanje u visokim pozorišnim školama. Imamo i rubriku posvećenu scenskom dizajnu i ja vas podsećam da je u Novom Sadu, pri fakultetu tehničkih nauka otvoren departmant za scenski dizajn i sa njima imamo stalnu saradnju. Tu je i istorijska scena u kojoj se podsećamo svega što je vezano za istoriju Sterijinog pozorja od 1956. godine do danas. Nažalost tu je i stalna rubrika IN MEMORIAM koja zauzima sve više prostora. Jedan deo časopisa posvećen je novim izdanjima i knjigama vezanim za pozorište i pozorišnu umetnost. Naravno svaki broj časopisa „Scena“ objavljuje i jednog savremenog domaćeg autora. U ovom broju objavljen je tekst Uroša Čupića „Beskućnici“
Kada je reč o drugom broju časopisa za ovu godinu, na koricama je jedan čovek koji je verovatno odigrao ključnu ulogu da se „Sterijino pozorje“ očuva onih devedesetih godina, a to je legendarni direktor „Sterijinog pozorja“, Mileta Radovanović jer je ovaj broj na neki način omaž i podsećanje na njega. Ovaj broj je interesantan jer se bavi i temom „100 godina zenitizma“, tu je i rubrika „Teorijska scena“ u kojoj se uglavnom u ovom broju bavimo Šekspirom, i intervju sa Milivojem Mlađenovićem.
U časopisu se bavimo i drugim festivalima, jer imamo saradnju sa festivalima, od Ljubljane do Skoplja.
Naravno uvek objavljujemo i nagrađeni tekst sa konkursa koji organizuje Sterijino pozorje, a onda kao koproducent postavlja sa pozorištima koja imaju interes da postave savremeni domaći dramski tekst. Mi ulazimo u te koprodukcije i besplatno ustupamo tekst i dajemo određenu sumu novca i na taj način promovišemo i afirmišemo savremenu domaću dramsku književnost na jedan konkretan način.

Prethodni članci